UVODNA RIJEČ RAVNATELJICE
Godine 2010. navršilo se prvih 50 godina djelovanja Arhiva u Karlovcu.Proteklo je više od pola stoljeća rada na spašavanju, prikupljanju, sređivanju i čuvanju dokumenata kao svjedočanstava života osoba i događaja koji su obilježili povijest prostora na kojem naš Arhiv djeluje. Povijest koja, na poseban način putem dokumenata koje treba istražiti i obraditi, opisuje svakodnevne važne i one možda malo manje važne trenutke u životu pojedinca, grada, pa i šire.
Stoga se arhivsko gradivo i daje na korištenje. Na taj način dokumenti sačuvani u gradivu omogućuju korisnicima da, temeljem podataka sadržanih u njima, dokažu i tako ostvare neka svoja prava i interese ili možda samo ožive neke drage uspomene ili priče o prošlim vremenima i običajima.
Još davne 1778. godine donesen je u gradu Karlovcu prvi Statut o unutarnjem ustrojstvu gradske uprave u kojem su postavljene zasade brige o čuvanju spisa. Arhiv je bio dužnost bilježnika koji se brinuo da se krajem godine popišu svi spisi i da se odlože na posebno mjesto. U kasnijim razdobljima skrb o arhivskim dokumentima bila je prepuštena njihovim stvarateljima jer organizirane arhivske ustanove nije bilo.
Sredinom 20. stoljeća izgrađuje se republičko arhivsko zakonodavstvo i utvrđuje mreža arhivskih ustanova. Karlovac tada dobiva uređenu arhivsku službu. Moderni Arhiv u Karlovcu osnovan je rješenjima Narodnih odbora kotara Karlovac, Gospić i Ogulin i počeo s radom 1960. godine kao Arhiv za područje kotara Karlovac, Gospić i Ogulin.
Danas je Državni arhiv u Karlovcu nadležan za područje Karlovačke županije te dijelova Primorsko-goranske i Sisačko-moslavačke županije, i to: u Karlovačkoj županiji za gradove Karlovac, Dugu Resu, Ogulin, Ozalj i Slunj te općine Barilovići, Bosiljevo, Cetingrad, Draganić, Generalski Stol, Josipdol, Krnjak, Lasinju, Netretić, Plaški, Rakovicu, Ribnik, Saborsko, Tounj, Vojnić i Žakanje; u Sisačko-moslavačkoj županiji za općine Gvozd i Topusko; u Primorsko-goranskoj županiji za grad Vrbovsko. U Arhivu se obavljaju poslovi čuvanja, zaštite, obrade i davanja na korištenje arhivskoga gradiva. U svojim spremištima Arhiv čuva preko 3.000 dužnih metara arhivskoga gradiva nastalog djelovanjem najvažnijih upravnih, pravosudnih, prosvjetnih, kulturnih, zdravstvenih, gospodarskih, društveno-političkih organizacija i drugih institucija, kao i značajnih obitelji i pojedinaca. Najstariji dokument potječe iz 1637. godine iz zbirke dokumenata obitelji Jurčić, Plemenite općine Draganićke.
Rješenjem Hrvatskog državnog arhiva klasa: 612-08/04-01/01, urbroj: 565-10-04-49 od 27. rujna 2004. godine cjelina arhivskih fondova i zbirki u posjedu Državnog arhiva u Karlovcu utvrđena je kao svojstvo kulturnog dobra.
Današnja zgrada Arhiva dovršena je i otvorena 1980. godine. Jako je oštećena u Domovinskom ratu te obnovljena sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U sklopu Arhiva djeluju Foto-dokumentacijska služba i Konzervatorsko-restauratorska radionica. Arhiv je opremljen potrebnom informatičkom opremom i osobnim računalima koja su međusobno umrežena uz pristup Internetu.
Godine 2006. Hrvatski državni arhiv je pokrenuo izradu arhivskog informacijsko-evidencijskog sustava nazvanog ARHiNET – programsko rješenje koje omogućuje uključivanje svih imatelja i stvaratelja arhivskog gradiva u jedinstveni sustav evidentiranja, obrade i korištenja arhivskoga gradiva, što predstavlja veliku prekretnicu u radu državnih arhiva i imatelja arhivskoga gradiva. Državni arhiv u Karlovcu uključen je u sustav ARHiNET.
Ponosom i zadovoljstvom nas ispunjava saznanje o brojnim stručnim i znanstvenim radovima i knjigama nastalim temelju korištenoga arhivskoga gradiva. Veseli nas svaki pozitivno riješen upit korisnika znajući da smo ostvarili svrhu čuvanja gradiva.
Državni arhiv u Karlovcu tiho i marljivo obavlja svoj nadasve vrijedan posao skrbi o dokumentima kao svjedočanstvu naše prošlosti već više od 50 godina. Stoga riječi pohvale zaslužuju i djelatnici ovoga Arhiva koji su svojim radom, stručnim znanjima i vještinama utirali put do današnjeg dana pažljivo i strpljivo ispitujući važnost svakog dokumenta u nastojanju da se sačuva ono što je trajno i vrijedno.
Davorka Janković-Škrtić, dipl. iur.