Ines Bučar

KULTURA, ZNANOST I INFORMIRANJE

1. KULTURA

1.1. Arhivi

 
1.HR-DAKA-233 DRŽAVNI ARHIV U KARLOVCU – Karlovac; (1960-); 1960-2000: knj. 31, kut. 162, svež. 173; 25 d/m.
 

Dokument o proglašenju arhivskog gradiva Državnog arhiva u Karlovcu kulturnim dobrom

2. ZNANOST

2. HR-DAKA-95 INSTITUT ZA KOŽARSTVO KARLOVAC – Karlovac; (1958-1974);  1958-1974 [1975-1975]: knj.1, kut. 31; 3,2 d/m; SI.

Za gradivo Instituta za kožarstvo Karlovac postoji sumarni inventar iz 1980. – tih godina, tako da nije izrađen sukladno trenutno važećim ISAD(G) i ISAAR(CPF) normama – što prvenstveno znači da obrada fonda nije napravljena na način da je gradivo podijeljeno po serijama, no bez obzira na to iz inventara se lijepo može isčitati povijest stvaratelja te sadržaj samog fonda.

Institut za kožarstvo osnovala je Viša kožarska škola u Karlovcu zbog potreba praktične obuke studenata.

Rješenjem Narodnog odbora općine Karlovac od 27.12.1958. br. 02-17679 / 1-1958. odobreno je konstituiranje poduzeća Radionica Više kožarske škole, sa sjedištem u Karlovcu. Ovo poduzeće nastalo je izdvajanjem i osamostaljivanjem pogona I tvornice koža „Ivo Marinković“.

Predmet poslovanja novog poduzeća bio je industrijska prerada svih vrsta sirovih koža i krzna. Od 1.1. do 31.12.1959. godine poduzeću je odobrena probna proizvodnja

Već 1960. godine poduzeće je preregistrirano u ustanovu sa samostalnim financiranjem. Nju je osnovala Viša kožarska škola rješenjem od 25.12.1960. godine, a organ nadležan za njezin rad bio je Savjet za naučni rad Narodne Republike Hrvatske.

Godine 1967. Institut je proširio djelatnost na proizvodnju obuće, konfekcije i kožne galanterije, skidanje i preradu vuna sa ovčjih krzna – zbog opskrbe potrošača vunom, te sirovim i piklovanim kožama, te doradom svih vrsta koža.

Godine 1968. Institut je počeo prodaju robe na malo sa skladišta vlastitih proizvoda i to rukavičarske i odjevne nape, otpadaka kože, krzna i vune, te ostale gotove kože nižih kvaliteta od II. klase.

Ustanova je sve do 1968. godine poslovala rentabilno, ali od te godine ona bilježi gubitak.

1970. godine očekivalo se poboljšanje proizvodnje, zbog toga što je napravljen sanacioni program nakon negativnog poslovanja u 1969. godini.

Nažalost, negativno poslovanje nastavilo se i dalje, sve do 1974. godine. Glavni razlozi za to bili su: trajni nedostatak obrtnih sredstava, te velika fluktuacija radne snage.

Sudbina Instituta određena je 1974. godine, kada se osnivač Instituta – Viša kožarska škola integrirala sa Tehnološkim školskim centrom iz Karlovca.

Gradivo fonda sačinjava 1 knjiga i 31 kutija spisa.

Od knjiga to je Urudžbeni zapisnik 1974. – 1976. godine.

Što se tiče spisa prvenstveno se radi o: Karticama osobnih dohodaka, Isplatnim listama, te Personalnim dosjeima.

Također, tu su: Spisi o osnutku i registraciji 1958. – 1974.; Statut 1973.; Pravilnik samoupravne radničke kontrole 1973.; Spisi o izgradnji kemijske radionice u Karlovcu 1965.; Završni računi 1961. – 1974.; Sanacioni program 1973.; Zapisnici sa sjednica Savjeta 1963. – 1973.; Zapisnici sa sjednica Upravnog odbora 1964. – 1971.; Zapisnici sa sjednica Poslovodnog odbora 1970. – 1973.; te Zapisnici Radne zajednice Radničkog savjeta, Sindikalne podružnice, samoupravne radničke kontrole i drugi u periodu 1971. – 1975..