II. KADA ČUVAR BAŠTINE POSTANE UGROŽENA BAŠTINA

Zgrada koja je 1980. godine predstavljala suvremeno rješenje za potrebe arhivske djelatnosti tijekom više od četiri desetljeća prošla je kroz ratna stradanja, postupno starenje građevine i promjene stručnih i tehničkih standarda.

Njezina povijest pokazuje da prostor namijenjen zaštiti baštine i sam može postati ugrožen te zahtijevati zaštitu.

Zgrada na prvoj crti – 1991.

Početkom Domovinskog rata zgrada Arhiva našla se u neposrednoj blizini ratnih djelovanja. Prva oštećenja pretrpjela je 16. i 17. rujna 1991., a početkom listopada 1991. zgrada je pogođena pet puta u krovnu konstrukciju. Uništena su gotovo sva stakla s triju strana zgrade, oštećeni su nosivi elementi, pročelje, radionica te dio vodovodnih, električnih, toplinskih i klimatizacijskih instalacija.

Unatoč velikim oštećenjima zgrade, arhivsko gradivo ostalo je zaštićeno. Sanacija objekta provodila se hitno i kontinuirano, istodobno s nastajanjem novih oštećenja.

Zgrada je bila teško oštećena. Gradivo je ostalo zaštićeno.

Četiri desetljeća kasnije – novi izazovi

Nakon ratnih oštećenja na zgradi su poduzimane sanacije i pojedinačne intervencije. Godine 1997. izveden je kosi limeni krov, a 2007. pristupna rampa za osobe smanjene pokretljivosti. S vremenom su se, međutim, pojavili problemi koje više nije bilo moguće rješavati parcijalnim zahvatima.

Analiza stanja zgrade provedena početkom 2024. pokazala je konstrukcijsku i tehničku zastarjelost te potrebu usklađivanja s današnjim zahtjevima sigurnosti, energetske učinkovitosti i zaštite arhivskoga gradiva. Utvrđena su i konstrukcijska oštećenja, uključujući pukotine na nosivim zidovima.

Jedan od izraženijih problema bio je krov. Naknadno izvedeni limeni pokrov godinama je prokišnjavao, zbog čega je voda prodirala i u glavno spremište na drugom katu te pojedine radne prostore. Električne instalacije, sustavi protupožarne zaštite i sigurnosnog nadzora bili su zastarjeli, a postojeći sustavi grijanja, hlađenja i ventilacije više nisu mogli osiguravati stabilne mikroklimatske uvjete potrebne za dugotrajno čuvanje gradiva.

Niti energetska svojstva zgrade više nisu odgovarala suvremenim zahtjevima. Energetski pregled svrstao ju je u energetski razred E, uz velike toplinske gubitke kroz zidove, otvore i krov.

Gradivo traži stabilne uvjete

Papir, fotografije, filmovi, pergamena i drugi materijali osjetljivi su na temperaturu, vlagu i njihove nagle promjene. Upravo zato suvremena arhivska spremišta moraju omogućavati kontrolirane i stabilne uvjete čuvanja.

Mjerenja provedena u zgradi tijekom 2024. pokazivala su velike oscilacije: izmjerene temperature kretale su se od 5 do 32 °C, a relativna vlažnost dosezala je čak 89 %.

5–32 °C – raspon izmjerene temperature
do 89 % – izmjerena relativna vlažnost

Cjelovita obnova stoga nije bila samo pitanje dotrajalosti zgrade. Postala je preduvjet dugoročne zaštite gradiva i prilagodbe Arhiva suvremenim stručnim, sigurnosnim i tehnološkim zahtjevima.

Kako bi zgrada ponovno mogla pouzdano čuvati baštinu, najprije treba zaštititi i obnoviti nju samu.

II. KADA ČUVAR BAŠTINE POSTANE UGROŽENA BAŠTINA

Četiri desetljeća kasnije – novi izazovi

Gradivo traži stabilne uvjete

KONTAKT

ADRESA

RADNO VRIJEME